Choose your region...
Izvještaj o stanju planeta za 2024. otkriva razmjere krize u koju nas je dovodi gubitak prirode. U razdoblju od 1970. do 2020. zabilježen je prosječni pad u veličinama populacija vrsta za strmoglavih 73%. Ova brojka izračunata je na temelju trendova pada ili rasta za gotovo 35.000 populacija i 5.495 vrsta vodozemaca, ptica, riba, sisavaca i gmazova. Slatkovodne vrste pretrpjele su najveći pad – šokantnih 85%, a regionalno gledano, najstrašniji gubici su se dogodili u Latinskoj Americi, gdje je zabilježen pad od 95%.
Kad populacija vrste padne ispod određene razine, to može uzrokovati pad otpornosti cijelog ekosustava, što također smanjuje i ugrožava dobrobiti koje ekosustav pruža ljudima, kao što su hrana, čista voda ili regulacija klime. Uzmimo za primjer ribe papigače - one se hrane algama i mikrobima na površini koralja, što održava koraljni greben zdravim jer koraljima daje prostor, svjetlost i hranjive tvari za rast. Međutim, kada se papigača prekomjerno lovi i njena populacija opada, greben preplave alge, što uzrokuje odumiranje koralja. To zatim dovodi do pada populacija riba i beskralježnjaka koji ovise o koraljima, ali i prijeti cijelim obalnim zajednicama kojima su grebeni važni zbog hrane, sredstava za život i za zaštitu od oluja.
Iako je najviša razina zaštite unutar Velikog koraljnog grebena uvelike pogodovala kritično ugroženoj karetnoj želvi, u razdoblju od 1990. do 2018. je došlo do alarmantnog pada u njenim gnijezdećim populacijama na otoku Milman. Znanstvenici pretpostavljaju da će sjeveroistočna australska populacija ove vrste lokalno izumrijeti već do 2036. godine. Karetnu želvu najviše ugrožavaju gubitak staništa, klimatske promjene, zakonito i nezakonito skupljanje jaja, kao i zaplitanje u ribarske mreže.
Postoje snažni dokazi o tome da su u razdoblju od 2004. do 2014. krivolov slonova i trgovina bjelokosti u Gabonu i Kamerunu uzrokovali pad od 78-81% u populacijama kritično ugroženih afričkih šumskih slonova u Nacionalnom parku Minkébé. Kako više od polovice svih šumskih slonova u srednjoj Africi živi u Gabonu, znanstvenici smatraju da će ovoliki gubitak imati snažan utjecaj na budućnost ove vrste.
Vjeruje se da je pad u 94 kolonije ogrličastog pingvina u razdoblju od 1980. do 2019. povezan s promjenama u morskom ledu i nedostatku hrane uzrokovanima klimatskim promjenama i povećanjem izlova antarktičkog krila. Topliji uvjeti zajedno s nižom razinom ledenog pokrova mora rezultiraju s manje krila, odnosno malih plaktonskih račića koji su pingvinima glavni izvor hrane. Zbog toga pingvini troše više vremena na potragu za hranom, što pak povećava rizik od neuspješnog razmnožavanja.
Populacija boutosa, amazonskog riječnog dupina, se u razdoblju od 1994. do 2016. smanjila za 65%, dok se populacija manjih tukuša smanjila za 75% u rezervatu Mamirauá. Dupine najviše pogađa zaplitanje u ribarske mreže, kao i njihov izlov za mamac. Najnovija istraživanja pokazuju da se nastavlja trend opadanja njihovih populacija, pri čemu rastuću prijetnju predstavljaju klimatske promjene. Tijekom 2023. godine više od 330 riječnih dupina je stradalo u samo dva jezera tijekom razdoblja ekstremne vrućine i suše.
Nakon što je izumrla u divljini 1927. godine, ova vrsta se ponovno vratila u razdoblju od 1950. do 2020. zbog povećanog uzgoja, ponovnog uvođenja u prirodu i translokacije (kroz deset zemalja Europe). Većina bizona (91-100%) živi u zaštićenim područjima, a danas su zaštićeni diljem Europe.
Gubitak i degradacija staništa, prekomjerna eksploatacija, invazivne vrste, bolesti i klimatske promjene predstavljaju najveće prijetnje vrstama diljem svijeta, a njih uzrokuju naši prehrambeni i energetski sustavi. Zato nam je potrebna hitna transformacija naših sustava.
Kako možemo preokrenuti gubitak prirode?Postoje rani znakovi koji nas već sad upozoravaju da se prijelomne točke približavaju. Svaka od njih predstavlja prijetnju čovječanstvu.
Od klimatskih promjena do zaustavljanja izumiranja vrsta - svi imamo ulogu u obnavljanju planeta.