Još od poljoprivredne revolucije, sve smo domišljatiji u načinima iscrpljivanja prirodnih resursa našeg planeta – najčešće zagađivanjem, osiromašivanjem ili degradiranjem ekosustava o kojima ovisimo. Ali, danas se širom planeta koristimo tehnologijom koja omogućava da ponegdje popravimo učinjenu štetu – i to s nevjerojatnim rezultatima.
Opasnosti poput zapetljavanja organizama u ribolovne mreže, sudara s brodovima, gutanja plastike i dezorijentiranosti zbog zagađenja podvodnom bukom utječu na smanjenje broja kitova i dupina. Uz to, i klimatske promjene imaju ozbiljne posljedice.
Kako se životinje kojima se hrane kreću po oceanima zbog promjena temperature vode, tako ovim velikim morskim sisavcima postaje sve teže pronaći plijen.
Ali zahvaljujući današnjoj tehnologiji, njihov svijet je sigurniji. Praćenjem satelitskih uređaja koje na sebi nose stotine kitova širom svijeta, projektom Zaštitimo plave koridore (Protecting Blue Corridors) istraživači dobivaju mnogo jasniju sliku migratornih puteva kojima se kreću kitovi.
Također se označavaju putevi koji mogu dovesti kitove u opasnost, poput brodskih koridora, i sada i u budućnosti.
Ista tehnologija pomaže znanstvenicima u proučavanju riječnih dupina u rijekama Amazona, Jangce i Ind.
Na velikim vodenim putevima poput ovih, zagađenje, brane hidroelektrana i građevine koje preusmeravaju vodu za navodnjavanje mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju za dupine.
Njihovim pažljivim praćenjem, istraživači mogu osmisliti rješenja za probleme s kojima se ova neuhvatljiva stvorenja suočavaju.
Revolucioniranje poljoprivrede
Naš trenutni pristup poljoprivredi je neodrživ.
Krčenje ogromnih površina zemlje kako bi se stvorila polja za jednu vrstu usjeva uništava bioraznolikost. Herbicidi, pesticidi i gnojiva oštećuju ekosustave i izvan granica farme.
Daleko bolji pristup je uzgajati nekoliko različitih vrsta usjeva uz staništa za divlje vrste, pa čak i stoku, sve na istoj zemlji, u isto vrijeme. Na taj način farme postaju biološki raznolika okruženja koja podržavaju vrste koje oprašuju biljke, jedu štetočine i gnoje tlo.
Tu na scenu dolaze pametne nove tehnologije. Na primjer, senzori u tlu sada mogu prikupljati podatke o hranjivim tvarima i razinama vode, a dronovi mogu nadzirati zdravlje usjeva odozgo.
Te se informacije zatim dijele s terenskim robotima koji identificiraju usjeve i primjenjuju točnu količinu vode ili gnojiva koja im je potrebna.
Tehnologija potrebna da se to postigne već postoji. Na Lelystadskoj ‘Farmi budućnosti’ u Nizozemskoj istraživači koriste robote, senzorsku tehnologiju i vozila bez vozača kako bi poboljšali stanje tla, smanjili utjecaj na našu klimu i povećali bioraznolikost.
Pametno, tehnološki vođeno razmišljanje također čini razliku upravo sada u Indiji. Poljoprivrednici u udaljenim dijelovima zemlje koriste rashladne kapsule na solarni pogon kako bi sačuvali svoje proizvode i smanjili bacanje hrane.
Praćenje vodostaja
Nema dragocjenijeg prirodnog resursa od vode. Ali na nekim mjestima ona postaje sve oskudnija.
Zbog krčenja šuma, klimatskih promjena i potreba sve većeg stanovništva, površinske vode u Brazilu smanjile su se za 15% u manje od tri desetljeća. To znamo zbog vodnog projekta MapBiomas.
MapBiomas je obradio više od 150 000 slika koje su snimili NASA-ini sateliti Landsat 5, 7 i 8 između 1985. i 2020. Zajedno, slike pokrivaju 850 milijuna hektara brazilskog teritorija.
Koristeći umjetnu inteligenciju i strojno učenje, tim je mogao vrlo detaljno analizirati promjene vode na golemim područjima i izvući smislene zaključke.
Global Water Watch još je jedan projekt koji pruža vitalne informacije u velikim razmjerima.
Iskorištavajući snagu umjetne inteligencije i složenih algoritama, proizvodi podatke visoke rezolucije o količini vode u akumulacijama i glavnim riječnim sustavima, gotovo u stvarnom vremenu.
Svatko može pristupiti ovim informacijama, besplatno. To ljudima na vlasti omogućuje donošenje informiranih odluka o najboljem načinu upravljanja klimatskim promjenama i odgovoru na ekstremne vremenske prilike, poput poplava i suša.
Sadnja drveća
Sezone požara u Australiji sve su duže, a intenzitet požara sve veći.
U 2019. i 2020. razorni požari ubili su ili raselili tri milijarde sisavaca, ptica i gmazova. Također su uništili ili oštetili oko sedam milijardi stabala na 15 milijuna hektara.
Koala koja je sišla s drveta nakon požara, Viktoria, Australija. © naturepl.com / Doug Gimesy / WWF
Na sreću, tvrtka AirSeed Technologies, ima specijalizirane dronove koji mogu posaditi do 40.000 sjemenki dnevno.
Oni također provode rad na „monitoringu i proaktivnoj zaštiti”, koristeći umjetnu tehnologiju dronova kako bi identificirali koje su se vrste uspješno zadržale, a koje nisu.
Rezultat je sustav koji može obnoviti zemljište 25 puta brže od tradicionalne sadnje, uz djelić cijene.
Jasno je da nam tehnologija već pruža mnoge alate koji su nam potrebni za uspješno praćenje, modeliranje i upravljanje našim prirodnim resursima na održiviji način. Kako se roboti, umjetna inteligencija i strojno učenje poboljšavaju, postoji stvarna nada da će se poboljšati i izgledi za ljude i prirodu.
Od povećanja učinkovitosti u proizvodnji i trgovini hranom pa do smanjenja otpada, moguće je preokrenuti gubitak prirode.
Uravnotežimo potrošnju hrane životinjskog podrijetla bez ugrožavanja budućnosti života na Zemlji
Svi možemo biti dio rješenja koja pomažu oporavku planeta od problema poput klimatskih promjena i izumiranja vrsta.