Choose your region...
Iako svjedočimo alarmantnom propadanju prirode diljem svijeta, populacije brojnih vrsta su se ustalile ili čak povećale zahvaljujući velikim naporima za očuvanje prirode. No izolirani uspjesi i puko usporavanje gubitka prirode nisu dovoljni. Uspješno očuvanje prirode mora uzimati u obzir i potrebe ljudi, u suprotnom neće uspjeti.
Zaštićena područja trenutno pokrivaju 16% kopnenih površina i 8% oceana, ali velikim brojem tih područja ne upravlja se učinkovito. Moramo zaštititi 30% kopnenih i vodenih površina našeg planeta i obnoviti 30% degradiranih područja do 2030. godine. Ovo je prilika koju ne smijemo propustiti ako želimo doseći do sada neviđenu razinu učinkovitog očuvanja prirode.
Podržavanje i priznavanje prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica vjerojatno je jedan od najučinkovitijih načina očuvanja bioraznolikosti na širem području. Teritoriji autohtonih naroda pokrivaju četvrtinu globalnog zemljišta, uključujući i značajan postotak mjesta najvažnijih za očuvanje bioraznolikosti. U brojnim slučajevima se na tim teritorijima već stoljećima održivo upravlja vrstama i ekosustavima.
Suradnja s prirodom umjesto rad protiv nje može biti odgovor i na druge društvene probleme. Obnova šumskih, močvarnih i obalnih staništa može apsorbirati emisije ugljika i pomoći zajednicama u prilagodbi na klimatske promjene. Ublažavanje posljedica klimatskih promjena uz pomoć rješenja utemeljenih na prirodi može potencijalno smanjiti godišnje emisije stakleničkih plinova za 10 – 19%, doprinijeti ekosustavima i pomoći ljudima.
Naš prehrambeni sustav je vodeći uzrok propadanja prirode. Proizvodnja hrane koristi 40% cjelokupnog nastanjivog zemljišta i vodeći je uzrok gubitka staništa za divlje vrste. Zaslužna je i za potrošnju 70% vode i odgovorna za više od četvrtine emisija stakleničkih plinova. Uz sve to, i dalje nam ne daje potrebne hranjive tvari: gotovo trećina ljudi ne dobiva redovno dovoljno hranjivih namirnica, a otprilike isti udio ljudi je prekomjerne težine. Što možemo učiniti?
Moguće je proizvesti dovoljno hrane za sve, a pri tome dopustiti prirodi da napreduje. Poljoprivredne prakse koje imaju pozitivne učinke na prirodu mogu unaprijediti prinos usjeva i produktivnost stoke, pri čemu pomažu obnoviti ekosustave, bioraznolikost i zdravlje tla. Obnova ribljeg fonda i održivo upravljanje bi nam moglo pružiti više proizvoda iz ribarstva koji dolaze iz prirodnih ekosustava, a uz to također omogućiti i povećanje održive akvakulture.
Kada bi se svi ljudi hranili na zapadnjački način – namirnicama bogatima mesom, mastima i šećerom, trebalo bi nam još nekoliko planeta kako bismo imali dovoljno resursa. Otprilike 71% sve poljoprivredne zemlje se trenutno koristi za ispašu, a još 11% se koristi za uzgoj stočne hrane. Prehrana s više biljnih namirnica, a manje onih životinjskog porijekla je dobra za naše zdravlje i za planet. Iako se prehrambene navike razlikuju od jednog mjesta do drugog, ključno je imati na umu izazove koje donose pothranjenost i nesigurnost dostupnosti hrane.
Procjenjuje se da se 30 – 40% proizvedene hrane nikada ne pojede. To je otprilike četvrtina globalno proizvedenih kalorija, jedna petina poljoprivrednog zemljišta i potrošnje vode, te 4,4% svjetskih emisija stakleničkih plinova. Imamo puno prilika za smanjenje gubitka i otpada od hrane – od boljeg skladištenja i prerađivačkih tehnologija u lancima opskrbe do pametnijeg kupovanja i kuhanja hrane.
Svake godine države troše oko 635 milijuna dolara na subvencije za poljoprivredu koja potiče gubitak prirode, a još oko 22 milijarde dolara na subvencije koje potiču prekomjerni ribolov. Tim iznosima bi se mogli nadomjestiti troškovi proporcionalnog povećanja proizvodnje koja doprinosi razvoju prirode, smanjiti gubitci i otpadci od hrane, podržati ljude u prelasku na zdraviju prehranu i učiniti hranu bogatu hranjivim tvarima cjenovno pristupačnom svima.
Način na koji proizvodimo i trošimo energiju je glavni uzrok klimatske krize. Ako želimo izbjeći klimatsku katastrofu, moramo prepoloviti emisije stakleničkih plinova do 2030. uz pomoć brzog prelaska s fosilnih goriva na obnovljivu energiju. Ta energetska tranzicija mora biti brza, zelena i pravedna, staviti ljude i prirodu na prvo mjesto.
U posljednjem se desetljeću globalni kapacitet obnovljive energije otprilike udvostručio, a troškovi vjetra, sunca i baterija pali su za do 85%. Krećemo se u pravom smjeru, ali moramo učiniti puno više i puno brže. U sljedećih šest godina moramo utrostručiti obnovljive izvore energije, udvostručiti energetsku učinkovitost, elektrificirati 20 - 40% lakih vozila i modernizirati energetske mreže. To će zahtijevati utrostručenje ulaganja na minimalno 4,5 bilijuna američkih dolara godišnje do 2030.
Napuštanje fosilnih goriva bit će bolje za klimu, zdravlje ljudi i prirode. Međutim transformacija energetskog sustava može donijeti i svoje izazove - od hidroenergije koja fragmentira rijeke i bioenergije koja uzrokuje gubitak staništa, do vađenja ključnih minerala, što oštećuje osjetljive ekosustave. Moramo pažljivo planirati i koristiti zaštitne mehanizme za prirodu kako bi se osiguralo da energetska tranzicija bude doista čista i zelena.
Danas više od 770 milijuna ljudi nema električnu energiju, a gotovo 3 milijarde ljudi još uvijek za kuhanje sagorijeva kerozin, ugljen ili drugu biomasu. To doprinosi siromaštvu, uništavanju šuma i onečišćenju zraka u domovima, što je glavni uzrok prijevremene smrti, koja neproporcionalno pogađa žene i djecu. Potrebna nam je pravedna energetska tranzicija u kojoj će svi imati koristi od modernih i sigurnih izvora energije.
Preko pola globalnog BDP-a (55%), odnosno otprilike 58 bilijuna američkih dolara, ovisi o prirodi i uslugama koje ona pruža. No naš trenutni gospodarski sustav ne pridaje gotovo nikakvu vrijednost prirodi. Zbog toga gotovo 7 bilijuna američkih dolara godišnje odlazi u aktivnosti kojima se pogoršavaju klimatska i prirodna kriza, dok se samo 200 milijardi američkih dolara troši na rješenja u skladu s prirodom.
Rješavanje klimatske i prirodne krize, kao i transformacija naših prehrambenih i energetskih sustava zahtijevat će ogromna ulaganja. Takvu transformaciju je moguće postići samo uz ogromne promjene kako bi financijska sredstva krenula u pravom smjeru, dalje od uništavanja planeta i prema njegovom obnavljanju. Hitno moramo proporcionalno povećati nova financijska rješenja koja uključuju javni i privatni sektor.
Naša gospodarstva i financijski sustavi ne bi mogli preživjeti bez funkcionalnih ekosustava, bioraznolikosti, vode i stabilne klime. Banke i financijske institucije moraju uzeti u obzir vrijednost prirode i klime, razmotriti rizike za prirodu u svim svojim odlukama i osigurati da organizacije kojima daju sredstva rade isto.
Populacije su u prosjeku pale za 73% u 50 godina. Otkrij više o krizi u kojoj se nalazi priroda.
Istraži što WWF radi diljem svijeta kako bi osigurali održivu budućnost za sve.
Svi mi imamo ulogu u obnovi planeta, od rješavanja klimatskih promjena do zaustavljanja izumiranja vrsta.